Rimsko pravo

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Rimsko pravo (ius Romanum, ius Romanorum) je pravni sistem koji je bio primjenjivan u rimskoj državi od njenog nastanka (po legendi 754 godine p. n. e.) do smrti cara Justinijana (565 godine n. e.).

Rimljani su pravo nazivali ius, ali zbog suvišnih filozofskih i političkih težnji za uopćavanjem, kao posljedicu nisu ostavili jasnu i preciznu definiciju prava kao okvira općih društvenih načela. Riječ ius je označavala pravo u objektivnom smislu; kao skup pravnih normi koje propisuju određeno ponašanje pojedinca.

Rimski pravnici bili su prvenstveno pravni praktičari, što znači da nisu bili skloni teoriji i filozofiji prava (zanimljivo je da čak nisu ostavili ni konkretnu definiciju prava). Rimski pravnici ostavili su iza sebe velik broj izreka i ideja o pravu, odnosno pravnoj znanosti. Ulpijan je "definirao" neka temeljna načela prava u izreci honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere (pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome dati ono što mu pripada).

Recipirano rimsko pravo je negdje prije, a negdje kasnije prestalo vrijediti kao pozitivno pravo, te je zamijenjeno građanskim kodifikacijama, tako u Francuskoj s Napoleonovim Code Civile iz 1804. godine, u Austriji austrijskim Općim građanskim zakonikom iz 1811., najzad i u Njemačkoj jedinstvenim njemačkim Građanskim zakonikom iz 1896. godine.

Rimski klasični pravnici postavili su prve temelje pravne nauke. Njihovo djelo su nastavili i dovršili glosatori i postglosatori u Italiji, primat u proučavanju rimskog prava potom preuzimaju francuski pravnici kasnog srednjeg vijeka, a potom njemački i nizozemski pravnici, počevši od 16. stoljeća. Tako su na temelju rimskog prava izgrađeni pravni pojmovi, klasifikacije i kategorizacije osnovnih pravnih instituta, koje je prihvatila pravna nauka svih civiliziranih naroda.

Izvori rimskog prava obuhvaćaju izvore prava u materijalnom smislu (fontes iuris essendi) te izvore prava u formalnom smislu (fontes iuris cognoscendi).